Temelji najstarije crkve pripadaju ranoromaničkom objektu koji je građen kao jednobrodna crkva s lezenama ukupne dužine 11,45 m. Oko crkve se nalazilo groblje, a pokopi su obavljeni prije njene izgradnje, te se o njima prilikom gradnje vodilo računa. Datiranje crkve temelji se na nalazima novca u grobovima koji pripadaju Ladislavu I., što bi upućivalo da je crkva izgrađena za vladavine Kolomana (1095.-1116.) te bismo ranoromaničku crkvu mogli smjestiti u 1100. godinu. Ranoromanička crkva sv. Ilije je jedna od rijetkih starohrvatskih sakralnih objekata u kontinentalnoj Hrvatskoj. Crkva je morala biti srušena prilikom provale Tatara 1242. godine. Vjerojatno je kasnije bila obnovljena, ali i nedovoljno velika, što je rezultiralo gradnjom nove i veće crkve koja je djelomično sjela na njen južni podužni temelj. Može se pretpostaviti da je morala jedno vrijeme služiti kao pomoćni objekt uz novu crkvu, odnosno kao kapelica ili sakristija.